Pazarni dan u Dubici 1932.
Širokim i nasutim drumom ređaju se seoski dućančići praznih i prašnjavih rafova, a na svakome je vidno istaknuta reklama sa slikom Turčina: „Sebura“ za tursku kavu. Promakne i po koja kuća turskog tipa, bivši čardak, u kome je živeo onaj narodni begovski elemenat čiji se tragovi sve više opažaju što smo bliže Bosanskoj Dubici. Subota u varoši je pazarni dan. Na pijaci more zelenila što … Nastavi čitati Pazarni dan u Dubici 1932.
Dubičke dobrotvorke 1901.
Pre nego što iznesem pred vredne čitaoce ovoga lista rad naše zadruge, dužnost mi je ukratko spomenuti postanak njen. Dobrotvorna zadruga Srpkinja u Bosanskoj Dubici imala je prvu sjednicu prošle godine, licem na Vidovdan. Isti dan rešile smo se nas nekoliko Srpkinja neumorno raditi, da osnujemo dobrotvornu zadrugu jer smo od prije predviđale da u ovako malom mjestu za naš podmladak i sirotinju je jako … Nastavi čitati Dubičke dobrotvorke 1901.
Vilinsko kolo
Spram bolesti i njihovih pojava našao se naš narod nemoćan kao dijete koje hvata jeza i strah pred olujom, te bi se podavao sanjarenju usred tišine mjesecom obasjanih šuma i gorskih jezera, u blagom miru klanaca i pećina svojih, a bujno maštanje dovelo bi Bošnjaku i Hercegovcu pred oči priče o vilama i vilinskom kolu, o stuhama što kroz vazduh lete na gorske vrške da … Nastavi čitati Vilinsko kolo
Krvava srijeda u Omarskoj
Počelo je kafanskom tučom, zbog duga od 300 ili 500 dinara, a pretvorilo se u pravi tročasovni rat u kojem je učestvovalo više stotina ljudi. Do popodnevnih časova te srijede, 12. januara 1938. godine, u Omarskoj je ubijeno šestoro, a više od pedeset mještana okolnih sela je teže i lakše ranjeno. Krvoproliće je zaustavljeno tek (prekasnim) dolaskom dva specijalna voza žandarmerije iz Prijedora i Banja … Nastavi čitati Krvava srijeda u Omarskoj
Srednjovjekovni Bosanci
Bosanci su brzo učili. U rudarstvu su vremenom zamijenili njemačke rudare Sase i s njihovom pomoću, stručno usavršeni, postali čuveni daleko van granica bosanske države. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja, u nekoliko mahova, tokom 1452. godine, nastojao da dođe do bosanskih rudara, upućujući čak i direktne molbe hercegu Stefanu Vukčiću – Kosači i bosanskom kralju. Tri godine kasnije, vojvoda od … Nastavi čitati Srednjovjekovni Bosanci
Sretan Uskrs!
Na tvrdoj daski, o koju me vezali, Već sada pjevam pjesmu svoje pobjede I gledam: tamo na zreniku olujnom Planina velja do neba se uzdiže U sjaju plama sunčeva… Hrist ide, na vrh on se golem popeo I pustom mnošvu što je preda nj grunulo Hljeb mira lomi, d'jeli jedro sjemenje Za ljepše berbe i za žetve slavnije. A sunce plamsa u visini. Njišu se … Nastavi čitati Sretan Uskrs!
Novi život
Za Čehe i Slovake je duben (po dubu-hrastu), za Poljake kwiecien (cvjetanje), za Bjeloruse krasavik. Slovenci su ga nekada zvali mali traven, Rusi cveten, a za Hrvate je i dalje travanj. Kod Srba je dugo bio znan kao biljnik ili ležitrava (po nekim tumačenjima – vrijeme kada nakon duge zime čovjek napokon može da legne u travu). Ovaj je mjesec, kako piše Milan Stevančević, po … Nastavi čitati Novi život
Dubica i pustoš 16. vijeka
Veći dio Bosanske krajine Turci su zaposjeli poslije dugogodišnjeg temeljitog pustošenja, koje je naročito teško pogodilo područje oko Une, donjeg toka Sane i Posavinu. Stanovništvo je tu izginulo ili je odvedeno u ropstvo, a ostatak se masovno iselio u sigurnije krajeve. Ovo iseljavanje su forsirale hrvatske vlasti, naročito plemstvo, koje nije moglo dozvoliti da gubeći svoje posjede izgubi potčinjeno stanovništvo, u njemu radnu snagu i … Nastavi čitati Dubica i pustoš 16. vijeka
Šta čekamo?
Zaraziti nekog čekanjem to je najsigurniji način vladanja nad njim, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim, potpuno i zauvek. I ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i veštine, iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi, ali te obmane – nikad ni doveka. Sve što jeste i što znate, umete … Nastavi čitati Šta čekamo?
Između vatre i oluje
Prvo veliko dubrovačko poslanstvo koje udari do turskog sultana, krene s Ploča godine 1430. i nađe Murata II u Plovdivu. Dubrovački poklisari, kako ih kaže povelja, Piero Lukarević i Corci de Goci, donesoše sultanu bogate darove, pa dobiše od njega povelju, izdatu 6. decembra 1430. Tu se dopušta da Dubrovčani mogu slobodno trgovati po svoj turskoj carevini i da im niko ne smije nanijeti bilo … Nastavi čitati Između vatre i oluje
HRAST 