Besposlenost rađa bolest i pokraćuje naš život, jer nas slabi. Besposlenost je rđa koja mnogo više škodi nego li rad. Ako li je vrijeme najdragocjenije od svijeh stvari, onda je gubitak vremena najveći gubitak, jer izgubljeno vrijeme ne da se dostići, a oni što vele: ima još dosta vremena, rijetko kad svoj posao dogotove. Radimo dakle za vremena, dok ima u nas još snage.

Lijenost čini nas tromim, a marljivost lahkim. Ko kasno ustaje, nikada ne dogotovlja, jedva što se posla čestito latio – eto ti već noći. Lijenost se tako traljavo vuče da ju lako dostiže siromaštvo. Tjeraj svoj zanat, da te zanat ne bude tjerao. Rano lezi i rano ustaj iz kreveta, pa ćeš biti zdrav i steći bogatstvo. Što nam koristi željeti i nadati se boljim vremenima? Promijenite najprije sebe, pa će se već i vremena promijeniti. Marljivost ne treba da želi i čezne.

Ko se nadama hrani, može lasno od gladi umrijeti.

Ko je voljan raditi, naći će uvijek za sebe hljeba, jer radinu čovjeku zavirkuje kadkad glad na prozor, ali unutra uljesti se ne usuđuje. Ni zaptije ti neće preko praga stupiti, jer radinost isplaćuje dugove, a nemar ih umnožava. Ako i nijesi blaga iskapao, ako ti i ne ostavi kakav rođak silna imetka, ipak budi zadovoljan, jer je radinost majka sreće, pa i Bog daruje radina čovjeka.

No čini mi se, da vas čujem reći: ta zar se ne bi nikada čovjek smio odmoriti i malo razveseliti? Ja ću vam odgovoriti: upotrijebite dobro vrijeme, ako se hoćeš mira i odmora da uživaš, pa ne izgubi u besposlenosti ni sahata, jer nijesi za časak osjeguran. Hoćeš li da koju stvar valjano izvedeš, pođi sam. Preveliko povjerenje u druge upropasti već mnoge, u sadašnjem opakom svijetu škodi manje nepovjerenje, nego li povjerenje. Ko se za se brine, neće se kajati, a hoćeš li imati vjerna slugu, posluži se sam.

Ko ne zna tako štedjeti kano raditi, neće do smrti ni pare steći. Kako došlo, tako prošlo.

Želiš li steći bogatstvo, ne uči samo steći već i uzdržavati, štedjeti. Stegnite i umanjite suvišne potrebe svoje, takozvani raskoš, pa se nećete toliko žaliti na zla vremena, velike poreze i ine troškove: jer vino i žene, igre i prijevara umanjuju imetak a množe potrebe. Jedna jedina opačina stoji više negoli uzdržavanje dvoje djece.

Čuvajte se dakle i maloga suvišnoga troška, jer mala rupica upropasti često i veliku lađu. Finokusan jezik dovodi na prosjački štap; luđaci pijace plaćaju, a pametni ih uživaju. Često kupujete stvari jer su tobož jeftine, ako su ispod obične cijene; ali ako tijeh stvari upravo nužno ne trebate, svakako ste ih preskupo platili. Poslovica veli: „Ako kupuješ što ti ne treba, prodavaćeš skoro i ono što ti treba.“ Mnogi se već upropastiše samo jeftinim kupovanjem. Kad najbolje trguješ i onda promišljaj: Dobitak je često samo prividan. Tako prijatelji moji uči nas pamet i iskustvo mudrijeh ljudi.

Sarajevski list (1892)