SOFI MEHMED-PAŠA u prvo vrijeme, koji je prenio stolicu bosanskog sandžak-bega iz Sarajeva u Banjaluku 1533. godine, i FERHAD-PAŠA, posljednji sandžak-beg (1574-1580) i istodobno prvi bosanski paša ili beglerbeg (1580-1588) učinili su mnogo na jačanju Banjaluke kao središta i prerastanju u mnogoljudnu čaršiju. Objekti kakvih nije bilo u drugim sredinama u tom razdoblju (bezistan, musafirhana, mekteb, karavan-saraj, hamam, popločana kaldrma i dr.) potvrđivali su da je Banjaluka veća gradska naseobina.

Prva banjalučka čaršija orijentalnog tipa, obrazovana u ranom razdoblju turske okupacije, bila je Hunćarija, odnosno Careva mahala (jer se uglavnom nalazila oko Careve džamije) u Gornjem šeheru. Gornji šeher je prvi dobio i drveni most preko Vrbasa. Spajao je dvije obale od Careve džamije na lijevoj do Sofi Mehmed-pašine džamije na desnoj obali Vrbasa. Gornji šeher bio je pravi grad za to vrijeme. Podigao je Sofi Mehmed-paša i mlinove na Vrbasu, jedan priobalni a dva na lađama. I Ferhad-paša je u Donjem šeheru dao sagraditi dva mosta (preko Crkvene i na Vrbasu) ali i mlin sa tri vitla.

Mnogo toga je uistinu podignuto po želji dvojice najznačajnijih zavještalaca koje je upoznao ovaj grad u svojoj dugoj povijesti. No, ipak treba tek spomenuti da bezistan iz zavještajnice Ferhad-paše nije onaj Bezistan koji je ovjekovječen na starim fotografijama. Gornji šeher je sve do 1688. godine bio u procvatu, međutim LUDVIG BADENSKI je pri povlačenju dao zapaliti ili porušiti mnoga zdanja.

Tako su nestale najvrednije građevine tog doba koje su nastojali obnoviti ili zamijeniti novim. Od tada Gornji šeher nije više bio ono što jeste, ali je iz tog svog najuspješnijeg razdoblja sačuvao odliku arhitekture tog vremena – nepisani zakon prava na vidik, pravo na pogled na rijeku, koja se i danas poštuje u ovom kraju Banjaluke, kako susjed susjedu ne bi zaklonio vidik na rijeku.

Zanimljivo je napomenuti da je prva poznata isprava koja spominje Gornju i Donju Banjaluku napisana početkom oktobra 1647. godine, dok se u Ferhad-pašinoj zakladnici (1587) Gornji šeher naziva Starom Banjalukom.

Vatra je u više navrata bjesnila ovim gradom. Najpoznatiji požari iz tog razdoblja – uz onaj zaslugom Ludviga Badenskog – su se dogodili 1724, 1869. i 1878. godine, ali i velika bitka vođena 1737. ostavila je tragove na izgled grada. I bolesti koje su harale ovim krajem, osobito kuga, znale su prorijediti grad. Ipak, najznačajniji činilac koji je zaustavio širenje Banjaluke, naročito kao ekonomskog središta golemog područja u vrijeme turske okupacije, jeste odluka o ponovnom prenošenju stolice bosanskog pašaluka u Sarajevo 1639. godine.

Aleksandar Aco RAVLIĆ, Banjaluka grad