Tiha pjesma bez riječi
Zavičaj moje majke, zagubljen daleko tamo negdje u Lici, živi duboko u meni kao tiha svijetla pjesma bez riječi. O njemu su mi samo pričali za ranih jesenjih večeri, kad se pod otvorenim nebom perušaju kukuruzi i kad je sve puno zvijezda, ili u zimskim noćima kad bura bije u prozore, a prošlost oživi i tuga zastane u stegnutu grlu. A ipak…čini mi se, davno … Nastavi čitati Tiha pjesma bez riječi
