Imao sam oko devet godina. Vani zimski dan s milionima kristalnih bljeskova kao da si u brusioni dijamanata. Pod prozorom naše male sobe zapeo sam zamku i ulovio kreštalicu. Bio sam uzbuđen što sam postao vlasnik perja od kojeg mi, ni dan danji, na svijetu nema ništa divnije plavo. Kao da je kreštalica dotakla nebeski svod u čas kad je Bog okončao njegovo farbanje, pa … Nastavi čitati Istjeran iz ljudskog svijeta

Balinovac. Početak juna 1943. Bio je u tom stroju, antičkom, Koče Popovića. I Titovom. Književnik Antonije Isaković. I njemu je bilo 20 godina. Kao i većini. Sutjeska je naša najveća kosturnica i prva velika mora preživelih. Nema više onog vremena, kad svoje mrtve zakopavamo, kad ih sklanjamo, da ih neprijatelj ne vidi. Svi osećamo da se nešto menja. Osećamo da smo spori. A spori smo … Nastavi čitati Juriš u zoru

Pored desetak begovskih i aginskih kuća, većina je muslimana živjela o zemljoradnji. Bilo je i trgovaca i zanatlija, kafanara i nešto malo činovnika, ali većina je bila težaka. Jedni su imali svoju zemlju, a drugi su, pored svoje male zemlje, orali beglučku-spahijsku zemlju i davali od nje nekoji polovinu, a nekoji trećinu, to jest kako se sa spahijom pogode. Iz begova i aga koji su … Nastavi čitati Dubička čaršija

Kad je umro, bilo mu je oko 75 godina i prema tome rodio se Ibro Burek u Livnu oko godine 1841. ili 1842. i to – kako su mi kazivali – u mahali Rajičevcu, starini begova Firdusa. On je valjda najprije počeo raditi kožom, a onda je nastavio bakalskom radnjom i držao je najviše brašno, kavu, šećer, pirinač, grah itd. I moji su roditelji bili … Nastavi čitati Život Ibre Bureka