Pametni telefoni utiču na zdravlje i obrazovanje mladih te predstavljaju prijetnju demokratskom društvu. Razmotrimo nekoliko primjera: jedna majka mi se žali da ju je sin ugrizao za ruku kad mu je pokušala oduzeti mobitel. Jasan znak ovisnosti! U Južnoj Koreji udio mladih ovisnika o pametnim telefonima premašuje 30 posto. Njemačka studija objavljena u oktobru 2015. o upotrebi pametnih telefona među pet stotina djece od 8 do 14 godina starosti izvještava o 8-postotnom riziku od ovisnosti. Zdravstvena društva upozoravaju na ovisnost o društvenim mrežama: djeca od 12 do 17 godina u Njemačkoj provode u prosjeku gotovo tri sata dnevno na društvenim mrežama.

Svjetska zdravstvena organizacija je novom međunarodnom klasifikacijom bolesti 18. juna 2018. ovisnost o internetu prepoznala kao bolest.

Broj samoubistava među djevojkama i mladim ženama u SAD udvostručio se u razdoblju od nekoliko godina. Istraženi su uzroci i ustanovljeno je da se sklonost samoubistvu povećava svakim dodatnim satom korišćenja digitalnih medija. Britanska studija u kojoj je učestvovalo više od hiljadu djevojčica otkrila je da ako osoba od 13 godina provodi duže od tri sata dnevno na Facebooku, u dobi od 18 godina dvostruko češće pati od depresije.

Već je i televizija dovela do gojaznosti, videozapisi i kompjuterske igre produbili su problem. Pametni telefoni ne pomažu situaciji. Aktivnost djece i adolescenata smanjila se za 90 posto u razdoblju od 30 godina. Sjedilački način života i prekomjerna težina jedna su od najbolje dokumentovanih nuspojava ekranskih medija u svijetu.

Kompjuteri i pametni telefoni štete obrazovanju: Niti jedna njemačka ili međunarodna studija do sada nije uspjela pokazati pozitivan uticaj kompjutera ili pristupa internetu na učenje u školama.

S druge strane, negativni učinci jasno su dokazani. Analiza podataka PISA-e iz više od 50 zemalja tokom deset godina pokazala je da što je više novca neka zemlja uložila u digitalnu infrastrukturu, to je veća vjerovatnoća da će se postignuća učenika u toj zemlji srozati. Pametni telefon na učeničkoj klupi smanjuje sposobnost razmišljanja i koeficijent inteligencije, samim stajanjem tamo, čak i kad se ne koristi. Samom svojom prisutnošću odvlači pažnju, jer biste ga mogli koristiti.

Pametni telefoni narušavaju povjerenje ljudi u društvo i temelje naše demokratije. „Dok istina obuje cipele, laž proputuje pola svijeta“. Ovo je bio komentar na studiju objavljenu u stručnom časopisu Science u martu 2018. godine, o 126 hiljada objava na Twitteru koje su proslijeđene ukupno 4,5 miliona puta. YouTube radikalizuje svjetsku populaciju kao nikad do sada, a Facebook nas špijunira iako to definitivno ne bi smio po evropskoj Opštoj uredbi o zaštiti podataka.

Roditelji su ponosni kad njihova djeca u dobi od 2 do 4 godine prstima prelaze preko ekrana, sami prebacuju televizijske programe ili gledaju videozapise i igre na YouTubu – često i po nekoliko sati dnevno.

Prosječna dob u kojoj mala djeca počinju koristiti digitalne medije dramatično se smanjila posljednjih godina, dok se dnevno vrijeme upotrebe dramatično povećalo. Samo doza čini otrov. Ta je mudra izreka koja seže sve do švicarskog liječnika Paracelzusa postala sve jasnija, kao i dugoročno nepovoljni učinci digitalne tehnologije na ljude: nepravilno držanje, gojaznost, depresija i anksioznost, pojačana nemogućnost zadržavanja pažnje i smanjeni kapaciteti pri učenju. Korišćenjem ekrana i digitalne tehnologije čovjek ne može naučiti pisati, čak ni po pravopisu, računati napamet, nešto željeti i provesti u djelo niti saosjećati s drugima i posmatrati stvari iz njihove perspektive.

Naročito je važno prepoznati da je nivo obrazovanja postignut u djetinjstvu i adolescenciji najveći zaštitni faktor protiv demencije u starosti. A ako je to slučaj, tada ne treba čekati rezultate dugoročnih studija koji bi se mogli pojaviti tek za 50 godina kako bismo se s pravom zabrinuli.

Manfred SPITZER, Epidemija pametnih telefona

Spitzer je međunarodno priznati njemački psihijatar, psiholog i neuronaučnik. Direktor je Psihijatrijske univerzitetske bolnice u Ulmu. Objavio je veliki broj naučnih radova iz oblasti učenja, psihologije i psihijatrije. Autor je i bestselera Digitalna demencija i Usamljenost.