Davne 1889. godine, časopis Brastvo, list Društva Svetog Save, štampan u državnoj štampariji Kraljevine Srbije, objavio je zbirku narodnih izreka prikupljenih širom Bosanske Krajine. Ove mudrosti, nastajale u burnim vijekovima, važan su dio kulturnog nasljeđa ali i jednako aktuelne pouke i savjeti za život.
- Ako te jednom viknu: kurjo, ostaćeš pa da si poslije mirniji od jagnjeta. (Ko jednom izađe na glas kao rđav čovjek, to i ostane pa da je poslije i najbolji.)
- Bolje je biti na mačku glava nego na međedu rep.
- Bolja je i manja kapa a puna kesa. (Bolje je biti bogatiji a manje na glasu.)
- Bolje je u dobra dvoriti nego se u rđava roditi.
- Više sira no hljeba! (Kad je trošak oko neke stvari veći no što sama vrijedi.)
- Vješt si tome k'o žaba lješnjaku! (Kaže se onome ko se pravi da nešto zna, a ne zna.)
- Gazim zemlju, dok ona mene. (Reče stariji čovjek kad ga ko upita kako je.)
- Gdje gođ što šuška, ima nešto živo. (Ako se o nečemu i najmanje govori, mora biti malo istine.)
- Gori mu obraz (od stida) k'o mokra ponjava!
- Grad je za dinar, al’ dinara nema!
- Da pođe Bogu, slomio bi nogu!
- Dok je leđa, biće samara.
Dok otac hrani sinove, ne ču niko, a dok sinovi oca – začu svak!
- Živu ne vjeruj, mrtva se ne boj.
- Zajednička kobila najprije crkne.
- Igraju mu ruke k‘o u mrtve kobile rep! (Reče se onome ko sporo radi.)
- I rešeto srce ima! (Svak osjeća.)
- Jajce za jajce ne bih s njim promijenio! (Tako je rđav čovjek.)
- Kako ga je Bog smlatio, nije se više na njega povratio.
- Kao da si iz Prijedora došao! (Vele, kad se ide iz Prijedora preko planine Prosare vrlo se ogladni. Ovako se reče onome koji ište plaho i nestrpljivo da jede.)
- Ko bi junak – osta na megdanu (ali mrtav).
- Ko je kriv, za pandure pita.
- Kokoška kakoće kao da je cara rodila a ne jaje snijela.

- Kruh mu se s kruhom ne sustiže! (Siromah je.)
- Na momku su brci, a na sokolu krila.
- Neka je valjan ‘tić, pa ma kakvo gnijezdo bilo.
- Nije ni gavran crn onoliko koliko vele!
Na polju bubanj, a u kući šušanj! (Kad se neko razmeće.)
- Od dobre se sorte i pašče traži!
- O dobru govorimo, a zlo nam ne gine.
- Presjekoh ti riječ, usta ti se medom presjekla! (Kad se drugom upadne u riječ.)
- Razvukao kao kurjak na raskršću! (Kad neko rđavo pjeva.)
Sveta nedjeljo, otmi me od subote! (Reče onaj kome je otežao rad, da se odmori.)
- Uzjahao na osedlana konja! (Naslijedio.)
- U čem crkvi, u tom i kazanu! (Reče se kad ko nema drugog odijela no jedno.)
- Šta je na te došlo, mene je prošlo. (Reče stariji mlađemu.)
- Što rđu većma moliš, to se u rđe većma uši dižu.