Što se je u Bosni i Hercegovini kroz minula četiri stoljeća zanemarilo, danas je već svakomu poznato. Sviestni žitelji već su uvidjeli kako je golema zadaća koju je Njegovo Veličanstvo ćesar austrijski povjerio vojsci svojoj i hrabromu njezinomu vođi. Velevažni dio te zadaće sastoji se u tom da se u obih zaposjednutih pokrajinah što prije valjano uredi uprava i sudstvo, da se iz temelja počne rediti kako će se narod bošnjački i hercegovački duševno i materijalno podići iz dosadanjega kukavnoga stanja te privesti k blagostanju i k prosvjeti.

Prometna sredstva ovdje su tako loša da se prije svega mora raditi o tom kako će se prometu među ovimi pokrajinami i susjednimi dielovi austrijske monarhije širom vrata otvoriti. U tu će se svrhu, sada već postojeće ceste urediti i popraviti i nasuti da ne bude kao dosada obćenje na istih često na mjesece sasvim prekinuto. Gdje neima cestah osnovati će se novi drumovi, ako to interesi trgovački i gospodarstveni zahtievali budu. Provesti će se s vriemenom regulacija potokah i riekah, da bude moguća plovidba lađami i parobrodi. U najkraćemu vriemenu graditi će se željeznica u Sarajevu, a ona iz Novoga do Banjaluke otvoriti će se opet javnomu prometu.

Ako se u drugih naprednih zemaljah od činovnika zahtieva da bude okretan, marljiv i radin, u Bosni se sve to mora od činovnika u dvostrukoj mjeri iziskivati.

Školstvu koje dosele posve zapušteno, ustrojiti će se polag ustanovah, koje glede toga u naprednih državah evropejskih postoje, posjedovni odnošaji urediti će se polag potrebah zemlje i naroda tako da ni komu štete ne bude. Narod će se podučavati u valjanomu obrađivanju poljanah svojih i u shodnomu gojenju marve. Svakoga će štititi zakon, svatko će uživati pravnu sigurnost. Nastojati će se napose o tom da se parnice brzo riešavaju i da se ne zatežu na štetu stranakah kako je to dosele bivalo. Sve će to izvađati postavljeni činovnici u okviru zakonah koji će se uvesti.

Ovdje u Bosnoj i Hercegovini ima biti činovnik otac puka u povjerenom mu okružju, on će morati potišteno ubogo stanovničtvo priučavati k redu i k valjanomu radu, morati će mu biti savjetnikom i učiteljem, jednom rieči savjetom i činom biti mu u pomoć. Slabiji zakoni, ako se točno provađaju donašaju po narod veću korist nego najbolji zakoni ako se lošo ili neshodno ovršivaju i izvađaju. Neka bude dakle budućim našim činovnikom najsvetijom dužnošću da zakone kad se uvedu i u korist naroda provedu i da u svom radu ne malaksaju, ako baš u prvi mah mnoge poteškoće svladati imali budu. Vršeći ovako svoje zvanje steći će si ljubav i privrženost u narodu, a priznanje svojih glavarah.

Bosansko-hercegovačke novine (septembar 1878)