Razbolje se jedan car i reče: “Daću polovinu carstva onome ko me izliječi”. Tada se okupiše svi mudraci i stadoše vijećati kako da izliječe cara. Niko nije znao. Tek jedan mudrac reče da se car može izliječiti. On reče: “Treba naći srećnog čovjeka, skinuti s njega košulju i obući je caru pa će car ozdraviti”. I car posla da traže srećnog čovjeka po njegovom carstvu.

Carevi izaslanici dugo su putovali po čitavom carstvu ali nisu mogli naći srećnog čovjeka. Nije bilo nikoga ko je bio sasvim zadovoljan. Ko je bogat – poboljeva. Ko je zdrav – siromah je. Ko je zdrav i bogat – njemu žena nije dobra. Nekome djeca nisu dobra, uglavnom – svi se na ponešto žale.

Jedanput je carev sin prolazio kasno uveče pokraj jedne kolibe te čuje kako neko govori: “Pa hvala Bogu, naradio sam se, najeo i leći ću da spavam, šta mi još treba”! Obradova se carev sin, naredi da s tog čovjeka skinu košulju, da mu za nju daju onoliko novca koliko zatraži, a košulju da odnesu caru. Ljudi koje je carev sin poslao dođoše srećnom čovjeku i htjedoše da mu skinu košulju, ali avaj. Srećni čovjek bio je puki siromah i nije na sebi imao ni košulje.

Lav TOLSTOJ, Četvrta ruska čitanka