Blage pčele

pčela je u starom Egiptu bila simbol duše, rođena iz suza boga Sunca. Kako bi pale na tlo, suze boga Ra pretvorile bi se u pčele. Za stare Grke, bila je simbol ponovnog rađanja. Kelti su vjerovali da je pčela glasnik i posrednik između vidljivog i nevidljivog svijeta. SOFOKLE i VERGILIJE pišu o rojevima pčela, misleći na ljudske duše. Za Slovene, pčela je sveto biće. Po predanju, pčele su spasile ljude od potopa: rojevi su krenuli ka vrhovima planina, a spasio se svako ko je pošao za njima.

Veza ljudi i pčela stara je barem 20 hiljada godina. Na zidu pećine nedaleko od Valensije u Španiji, prikazana su dva čovjeka koja se penju uz strmu stijenu. Jedan se bori s rojem pčela, a u ruci drži činiju kako bi u nju stavio saće sa medom. Među starim Slovenima bila je poznata kao bukela, bučela i bčela (dok pčele rade, čuje se brujanje, buka). Poštovana je kao simbol marljivosti, čistoće i plodnosti, a ubijanje pčele, smatra se, donosi veliku nesreću.

Pčelama se do današnjeg dana pjevaju magijske obredne pjesme, uvrštene u nematerijalno kulturno naslijeđe. Tokom izvođenja pjesme, pčele se blago prskaju vodom, a posebna pažnja se posvećuje matici, kojoj se ljudi obraćaju sa uvažavanjem. MIODRAG VASILJEVIĆ bilježi “pčelinju pjesmu” iz leskovačkog kraja:

“U kućicu, mato, u kućicu, blaga! Kiša ide, mato, će mi te umokri,

kiša ide, zlato, će mi te oladi, kiša ide, blaga, će mi te udavi!

Ajd’ u kuću, mato, tvoja kuća nova, tvoja kuća medna!”

U ljudskoj svijesti pčela je oduvijek smatrana drugačijom od ostalih insekata i životinja uopšte. Otud se u narodnom govoru uginuće pčela označava glagolom umrijeti. Odstupanje od ovog pravila među pčelarima se do danas smatra svetogrđem. Istoričar religije VESELIN ČAJKANOVIĆ (1881-1946) u knjizi Mit i religija kod Srba piše kako se vjeruje da se u pčeli može nalaziti duša nekog pretka.

“Kod Grka i danas postoji verovanje da, kad čovek umire, duša izlazi iz tela u obliku pčele. Pčela, čisti i sveti insekat (po narodnim shvatanjima izašla je iz raja) zaštitnica je pravde i morala. Prema kosmičkim shvatanjima neoplatoničara – koji su na ovom mestu dali filozofsku formu narodnim verovanjima – u pčelama se nalaze samo čiste duše”.

Pčele se, po narodnom vjerovanju, “ne mogu održati u kući koja ima lopova”, a u narodnoj priči pčela prokazuje lopova leteći oko njegove kape. Vjeruje se, takođe, da pčelar zbog nekog svog grijeha može da izgubi pčele. Nestanak pčela, oduvijek se vjerovalo, ujedno bi označio i nestanak svijeta.

“Kad se bude približio smak sveta – koji će doći kao posledica iskvarenosti i moralnog pada – nestaće pčela”, piše Čajkanović.

Zbog nekontrolisane upotrebe pesticida i masovnog uništavanja šuma, broj pčela u svijetu dramatično se smanjuje.