Jedni su pisci tvrdili da je čoveku urođena dobrota, a drugi da je čoveku urođena zloća. Međutim, izgleda da je čoveku urođeno jedno jedino osećanje, a to je strah od života. Čovek se na ovom svetu boji svega, i velikog i malog, insekta koliko i lava, zlih reči koliko i zlih bolesti, hladnoće koliko i vrućine, starosti koliko i sirotinje. On se boji ući u … Nastavi čitati Čovjek se boji svega

Davne 1889. godine, časopis Brastvo, list Društva Svetog Save, štampan u državnoj štampariji Kraljevine Srbije, objavio je zbirku narodnih izreka prikupljenih širom Bosanske Krajine. Ove mudrosti, nastajale u burnim vijekovima, važan su dio kulturnog nasljeđa ali i jednako aktuelne pouke i savjeti za život. Ako te jednom viknu: kurjo, ostaćeš pa da si poslije mirniji od jagnjeta. (Ko jednom izađe na glas kao rđav čovjek, … Nastavi čitati Bolje na mačku glava nego na međedu rep

Ne verujem ja ništa vama školovanim ljudima – tim rečima dočeka me u vozu na banjalučkoj stanici jedan seljak, Bosanac, oštroumna i opaljena lica, kakvih su pune ove naše vrletne planine. Vi, gospoda, klonite se nas. Imam sina koga sam iškolovao i potrošio na njega sve što sam imao. Kad svrši gimnaziju, ode u Austriju na nekakve študije i više ni da mi se javi! … Nastavi čitati Čim se pogospodi…

Istorija više određuje ljude i društvo nego što obično mislimo. Kada je riječ o Bosni i Bosancima, ta određenost istorijom je posebno značajna. Udubljivanje u psihu ljudi, u našu situaciju, u tragove koji su ostali u svemu onom što vučemo za sobom iz prošlosti, pokazaće da je ta davna istorija još uvijek prisutna, i da je neophodno da se borimo protiv nje, da je nadilazimo. … Nastavi čitati Davna istorija u nama

Ma kako nastojali ljudi, kad ih se nekoliko stotina hiljada skupi na nevelikom prostoru, da unakaze zemlju na kojoj se tiskaju, ma koliko je nabijali kamenjem da ništa ne nikne na njoj, ma kako nastojali da počupaju tek izniklu travku, ma koliko sve zagadili dimom uglja i nafte, ma koliko kresali drveće i razgonili sve životinje i ptice – proljeće je čak i u gradu … Nastavi čitati Sveto i značajno

Pitam vas, u ime besmrtnih bogova, da li je uopšte neko sretniji od one vrste ljudi koje svijet naziva glupacima, luđacima, budaletinama i prostacima, što su, po mome mišljenju, najpošteniji nazivi? Prije svega, ti luđaci se ne boje smrti, a to nije malo zlo. Ne prepadaju se od priča o mrtvacima, ne blijede i ne drhte pred duhovima i utvarama, ne uznemiruju ih nevolje koje … Nastavi čitati Blažene budale

Čovjek je svojim umijećem brzo glas udesio za govor i riječi, a pronašao je i stanove i odjeću i obuću i postelje i hranu iz zemlje. Tako opremljeni ljudi su isprva rasuto prebivali i gradova nije bilo. Pogibali su od zvjeradi jer su u svakom pogledu bili od nje slabiji. Stoga su nastojali da se saberu na okup i spašavaju osnivajući gradove. Kad bi se … Nastavi čitati Stid i pravda

Zaraziti nekog čekanjem to je najsigurniji način vladanja nad njim, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim, potpuno i zauvek. I ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i veštine, iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi, ali te obmane – nikad ni doveka. Sve što jeste i što znate, umete … Nastavi čitati Šta čekamo?

Da vidimo kojim redom neke od najpoznatijih ptica u proljeće k nama dolaze. Prva ptica koja se veselo i najranije s proljeća oglasi, to je ševa poljska. Ona nema velik put da prevali, jer prezimuje u južnim krajevima Jevrope, pa s toga je rano, više puta već u februaru kod nas. Njezina prva vesela pjesma poslije nijeme zime biva sve glasnija i veselija, čim se … Nastavi čitati Ptice s proljeća