Student filozofije PETAR KOČIĆ iz novina je doznao da je izvjesna MILICA VUKOMANOVIĆEVA vjerena za drugog. Ubijeđen da se radi o njegovoj najvećoj ljubavi Milki s kojom se dugo dopisivao, nesretni Kočić 10. januara 1903. godine iz Beča piše njenom ocu Stevi. Poštovani Gospodine! Ovo je pismo u prvi mah namijenjeno Vašoj ćerki Milki. Poslije sam se predomislio, da je bolje za Vašu ćerku da … Nastavi čitati Novine i Kočićevi jadi

Svaka djevojka i svaki dečko treba da umije i uraditi po kući sve što treba. Djevojka da umije skloniti, namjestiti, očistiti, prešiti i prišiti, zakrpiti, oprati, skrojiti, okrečiti, olijepiti, i stoku i živinu nahraniti, a zrelija djevojka da umije hljeb i drugo umijesiti, peć užariti, najpotrebnije skuhati i ispeći, krave pomusti, pa i sir i maslo načiniti. Da umije uraditi i što treba u vrtu: … Nastavi čitati Šta se nekad moralo znati

Da se snađe u doba gladi, SERGEJ JESENJIN često putuje na jug Rusije. U Harkovu, Rostovu i Taganrogu sa ANATOLIJEM MARIENGOFOM priređuje književne večeri i predavanja, dolazeći u dodir sa mladim svetom i piscima. U Moskvu se uvek vraća donekle oporavljen, svež i veseo, sa bezbroj utisaka, planova, novih pesama i rezervama namirnica. Na jednom od ovakvih putovanja, u leto 1920, Jesenjin doživljuje sudbonosan preokret … Nastavi čitati Ždrebac Sergeja Jesenjina

Bio nekakav šah, pa kao šah imao prekrasnih palača, a blaga – ni sam nije znao koliko. Jedne večeri sjedio je on na divanhani jedne svoje palače i zamislio se u teške misli. Kiša je pljuštila kao iz kabla, a po onom blatu i pljusku tapao nekakav čovjek, pa pjeva što mu grlo daje. Na njemu su gaće i zaprljana košulja, opasao se izderanim pojasom, … Nastavi čitati Šah i fukara

Jedan seljak povede u grad magarca i kozu da ih proda. Koza je nosila klepetušu. Tri lopova ugledaše seljaka i jedan reče: “Ukrašću kozu, a seljak neće ni opaziti”. Drugi lopov reče: “A ja ću mu ukrasti magarca ispred nosa”. Treći reče: “Ma, ja ću pokrasti seljaka do gole kože”. Prvi se lopov prikrade do koze, skide s nje klepetušu i objesi je magarcu, a … Nastavi čitati Predizborna priča

Život je čudo, a smrt je zagonetka o kojoj valja voditi računa kao misteriju što nas neminovno grabi. Zato je motiv smrti, kao neminovnosti, najčešće prisutan u mislima ovekovječenim u kamenu. Ovozemaljski život je tmača, mrak, apsurd, iz kojeg treba što prije izaći, jer je produkt načela zla. Anonim iz Gorice obilježio je svoj grob, nadajući se nekom novom, svjetlijem žiću: Odar zapisah ja u … Nastavi čitati Na kraju – ništa