Jedini narod koji je u antici izvršio radikalni duhovni prijelom i prijelaz iz mitosa prema logosu bio je starogrčki jonske provenijencije. Čudesan je bio duhovni uzlet tih maloazijskih i antičkih Grka od sedmog do četvrtog stoljeća, naroda koji je stvorio ne samo neprolazna djela na području filozofije i umjetnosti nego je i u svojoj prethistoriji s ostalim Grcima stvorio mitologiju kao jednu čudesnu priču. Kao da se radilo o vječno razdraganoj i veseloj djeci koja radosnim očima gledaju na ovaj svijet i ne strepe toliko pred svojim bogovima kao Izraelci pred Jehovom, nego ih čak uvlače u koloplet ljudskih odnosa koji su sve drugo samo ne božanski.
Napuštanje mitološkog načina mišljenja koji, za razliku od mnogih drugih naroda, nosi također pečat genijalnosti, nije bilo karakteristika svih Grka. Pomislilo bi se da je to uvjetovano nekom posebnom genetskom strukturom upravo grčkih Jonjana, na čijim se kreativnim rezultatima zasniva cjelokupna evropska kultura, za razliku od spartanskih Dorana koji su iza sebe ostavili uglavnom samo vojne pobjede ili poraze i time ostali zaleđeni u svom vremenu.
Jonjani su, naprotiv, svojim kreativnim duhom i danas naši suvremenici. Ovakve duboke razlike u stvaralaštvu navele su mnoge da takve i slične razlike i među drugim narodima jednostavnu pripišu biološkim faktorima. Međutim, svi takvi pokušaji ostaju nijemi pred činjenicom da narodi imaju različita razdoblja u svojoj historiji. Neka gluha i siva, a druga opet duhovno i materijalno raskošna i čudesna.
Predrag VRANICKI, FILOZOFIJA HISTORIJE
HRAST 